Vela Straža

Foto: Antonia Dika, 2018

 / 

Foto: Antonia Dika, 2018

 / 

Pogled s Vele Straže na Lošinjsko broadogradilište (Foto: Antonia Dika, 2018)

 / 

Pogled na bivšu tvornicu riblje konzerve na drugoj strani uvale Mali Lošinj (Foto: Antonia Dika, 2018)

 / 

Foto: Antonia Dika, 2018

 / 

Danas se iz tog smijera (prema otvorenom moru) na Veloj Straži čuju zvukovi aquaparka iz kampa Čikat (Foto: Antonia Dika, 2018)

 / 

Anamarija Batista i Goran Škofić u razgovoru s Irenom Dlakom u Malom Lošinju, u ljeto 2019. Goran je i snimio razgovor. Irena Dlaka je povjesničarka umjetnosti iz Malog Lošinja.

Isječak iz intervjua
ID: I naravno da, kada je '91. vojska konačno otišla, to je bilo 31.  8. 1991., dakle povukli su se, odnijeli sve gorivo itd.... taj dan je cijeli grad bio, ono, 'i šta će bit?'. Ali došao je i 1. 9. i sve je bilo ok. Prva stvar koju su napravili – išli su na Velu Stražu.

AB: Ljudi iz grada?

ID: Da. Jer su generacije odrastale a da nikad nisu vidjele svoj grad sa slavnog vidikovca. Ime "Vela straža" kaže da je najvažnije, ne najviše. Ti vidiš 360 stupnjeva, dakle sve, ti možeš pratiti brod kako dolazi u luku. I to je bilo, ono, „wow“.