U bivšem Hotelu Helios danas su smješteni sezonski radnici poduzeća Jadranka. (Foto: Antonia Dika, 2018)
TK: Prije, kad sam ja počinjala radit, kad sam plivala kao konobar, tu su vam rajoni bili, tamo, u ulazu u malu salu, do, ono, posluživali smo. Prije su bili oni meniji pa su zaokruživali šta će jest, pa Česi, Riječani. Tamo se sviralo, tu su sjedili isto, velika je terasa, ne. ... Pa kad bi kiša počela padat. Nekome ne naplatiš, tanjuri vani, hrana vani, a oni svi zum unutra, a ne znaš di ti je glava, joj. To su vremena bila. Lijepo, lijepo je bilo.(Foto: Antonia Dika, 2018)
Foto: Antonia Dika, 2018
Foto: Antonia Dika, 2018
Foto: Antonia Dika, 2018
Foto: Antonia Dika, 2018
Foto: Antonia Dika, 2018
AB: Je l' ovo originalni šank „Heliosa“?
TK: Da. I otprije, staro sve, kao što je prije…
AB: Kao što je i prije bilo.
TK: Da.
(Foto: Antonia Dika, 2018)
Anamarija u razgovoru s Tatjanom Kučić, dugogodišnjom radnicom u hotelima tvrtke „Jadranka“. Pričale su za šankom Hotela Helios, koji više ne prima turiste, već su u njemu smješteni sezonski radnici „Jadranke“. Razgovor je snimio Goran Škofić.Isječak iz intervjuaTK: Ovo je velika firma, da. Tu su i kampovi, trgovine… I to je opstalo, i tako da… Lijepo.
AB: Jeste li imali osjećaj osamdesetih da je to vaše?
TK: Ha, naše... Mladi smo bili, radilo se, nije bila kriza… Nije se razmišljalo, ne. Počeli smo radit, tako da…. Ono.
AB: A puno je ljudi dolazilo raditi ovdje iz Bosne i Hercegovine, iz Srbije, zar ne?
TK: Ma od svugdje, i Slavonaca, i Bosanaca, najviše. Ne ono, baš Srbija i Crna Gora, ne.
AB: Ne baš?
TK: Rijetko tko, rijetko.
AB: I ti ljudi su često ostajali tu da žive…
TK: Ustvari, da, išli su tu dolje u školu, onda su dolazili kao stipendisti, neki su ostali, oženili se ovdje, znači, Dalmatinaca smo imali, Zadrana, Varaždinaca koji su došli tu na sezonu. Zaljubili se, neki ostali, i tako.