Nerealizirani planovi

Otočki ljetopis 2, Cres Ilovik Lošinj Srakane Susak Unije, Fond za unapređenje kulturnih djelatnosti općine Cres-Lošinj, Mali Lošinj, 1975

 / 

Iz aktualnog prostornog plana uređenja Grada Mali Lošinj (2016). Izvor: https://www.mali-losinj.hr/sluzbene-informacije/prostorni-planovi/

 / 

E, sad, normalno, rat je napravio svoje. Da nije bilo rata, vjerojatno bi se puno toga bilo i realiziralo.

Julijano Sokolić u razgovoru s Anamarijom Batistom na ljeto 2019. u Malom Lošinju. Razgovor je snimio Goran Škofić.

JS:
Tako da smo mi pokrenuli taj novi prostorni plan koji je imao šest studija. Znači, jedna se bavila općenito, sociologija, stanovništvo, i to. Druga je govorila o turizmu. Treća je govorila o ribarstvu. Četvrta opet o jednom dijelu gospodarstva, a najvažnija je, interesantno, bila sedma koju smo jedva uspjeli napravit, a to je bila konzervatorska studija koja je obuhvaćala sve te zatečene spomenike – od groblja do sveg ostaloga. To je znači već bila ’89-ta kad smo ga prihvatili, i bio je jedan od sigurno najboljih... boljih, ali – koliko smo mogli znati jer smo surađivali s urbanističkim institutom u Zagrebu. I to je lansirano, evo, 89-te, ja sam još bio tamo u Općini, poslije su se radili manji planovi za naselja, ovo je bilo na nivou Cresa i Lošinja (onda je Cres-Lošinj bila jedna općina). A poslije je dobio Cres svoj GUP, pa Mali Lošinj, pa ova manja naselja.

Uglavnom, bilo je dosta dobro to obuhvaćeno, mislim. E sad, onda je došao znači da se napravi taj menadžerski plan, nekako da se ipak, prirodno, i povijesnu baštinu, na neki način valorizira, najprije identificira, a onda da se vidi kako postupiti ubuduće sa time. I to nije mala stvar jer mi imamo puno toga budući da je ovo otočje uvijek bilo posjećeno od svih mogućih, počevši, koliko se zna, od Ilira, pa onda dalje Rimljana, pa su Slaveni došli, u međuvremenu su iskakali, uskakali neki drugi, treći, Bizant ili kako je već bilo, Venecija i tako. Tako da se svega pomalo tu nataložilo, i sad treba vodit o svemu računa.

I tu je trebalo napraviti taj menadžerski plan koji je trebala financirati Svjetska Banka. Postojalo je jedno ponašanje, ja bih rekao, svih stanovnika. Tako su se radili skupovi, pa ankete, pa… lijepo je to, bilo je interesantno jer, da bi čovjek razumio, trebao se i upoznati s nekim stvarima. I meni je trebalo dosta vremena, jer ja sam strojar. Tako je i većini stanovništva bila potrebna edukacija kako pristupiti tom planu.

E sad, normalno, rat je napravio svoje. Da nije bilo rata, vjerojatno bi se puno toga bilo i realiziralo.